Ljepljive trake, a osobito samoljepljive, desetljećima su dio naše svakodnevice. Opća dostupnost, povoljna cijena, jednostavna primjena i snaga lijepljenja učinila ih je neizostavnim dijelom svakoga kućanstva. Međutim, one su također dobar primjer kako brza rješenja nisu i najbolja. To je osobito točno kada se radi s fotografijama, knjigama, dokumentima, zemljovidima i sličnim vrijednim predmetima. Nesvjesni negativnih strana samoljepljivih traka, mnogi će u najboljoj namjeri posegnuti za tim praktičnim sredstvom da bi “popravili” oštećenja.
Crescat u svojoj ponudi ima razne vrste ljepljivih traka, zato Vas u ovom malom članku želimo upoznati s glavnim vrstama i nekim njihovim osobinama.
I. Ljepljive trake na bazi vode
Konzervatori za popravke uglavnom rabe trake koje se aktiviraju vodom i baziraju se na škrobu, a stvaraju izvrsnu i dugotrajnu vezu s papirom odnosno kartonom. Uklanjaju se na isti način: uporabom vode ili vodene pare. Preporučujemo Vam naše Arhivske trake za montažu srednje teških umjetnina (šifra 60 61395) i Platnenu ljepljivu traku (K08924).
Osim traka, u asortimanu imamo škrobno i rižino ljepilo, metilcelulozu, tzv. Tylosu i Tylosu u tubi koja je spremna za uporabu. Njihova je najvažnija karakteristika reverzibilnost.
II. Samoljepljive trake
Najraširenija su vrsta ljepljivih traka tzv. selotejpi. Na tržištu su se pojavili već u prvoj polovici XX. stoljeća. Ljepilo je u tankom sloju naneseno na foliju u roli koja se lako odvaja na željenu duljinu, a za aktivaciju je dovoljan pritisak. Negativna je strana samoljepljivih traka ta što tijekom vremena požute, isušuju se, ulaze u strukturu papira na kojem ostavljaju tragove i nisu reverzibilne.
Danas postoje i puno kvalitetnije samoljepljive trake (šifre 60 61412, 60 61413 i 60 61449) koje su prošle PAT (Photo Activity Test), no nisu reverzibilne, tako da njihovo uklanjanje može ostaviti traga na materijalima. Osim toga, prekratko su u upotrebi da bi se mogla procijeniti dugotrajnost njihova ljepila.
Zaključak koji se sam nameće je da ljepljive vrpce, posebno one u svakodnevnoj uporabi, usprkos nekim pozitivnim stranama, nikako ne smiju dolaziti u dodir s vrijednim umjetničkim, arhivskim i povijesnim dokumentima.