Ultraljubičasto svjetlo u konzervaciji

UV svjetlost često se smatra neprijateljem u konzervaciji, ali može biti i od velike koristi! Kako konzervatori mogu iskoristiti ultraljubičastu svjetlost?

Vjerojatno se više truda ulaže u pronalaženje načina kako zaustaviti štetnu UV svjetlost nego kako je iskoristiti. To je razumljivo – UV svjetlost može prouzročiti niz problema kada su joj predmeti previše izloženi. Međutim, može se iskorisiti u nekim konzervatorskim zadaćama gdje njezino posebno svojstvo otkrivanja “nevidljivoga” može uštedjeti vrijeme, npr. u istraživanju stanja predmeta.

UV svjetlost ili zračenje nevidljivo je golom oku, a po definiciji je elektromagnetsko zračenje valnih duljina između 10 i 400 nm. Premda nevidljivo ljudskom oku, neki materijali mogu apsorbirati i reemitirati energiju iz UV zračenja u nižoj valnoj duljini kao vidljivu svjetlost, tzv. fotoluminiscencija.

Reakcije mogu biti različite, ovisno o materijalu koji reemitira energiju. Upravo tu istraživanje pomoću UV svjetlosti može biti posebno korisno u konzervaciji.

Što se sve može učiniti s UV svjetlošću?

Nedostatci, popravci, oštećenja, plijesni, izblijedjela tinta, sve što je inače teško vidljivo, pri istraživanju pomoću UV svjetlosti postaje sasvim očito.

UV svjetlost i luminiscencija, ili njezina odsutnost, mogu također pružiti indicije o materijalu od kojeg je predmet napravljen ili pak nije, ovisno o slučaju.

Uz prethodno poznavanje reakcije različitih predmeta i materijala na izlaganje UV svjetlosti, mogu se olakšati identifikacija i datiranje. Na primjer, neko originalno stakleno posuđe svijetlit će i boja će pomoći u identifikaciji, dok reprodukcije, primjerice, ne svijetle. To je samo primjer, ali shvatit ćete smisao.

Izvrstan vodič o nekim promatranim luminiscencijama na konzervatorskim materijalima nalazi se ovdje (The Australian Institute for the Conservation of Cultural Material).

Kao primjer kako se UV svjetlost može iskoristiti, donja fotografija prikazuje  restauriranu sliku. Preslikavanje se jasno vidi pod UV svjetlošću jer dva različita materijala, novi i stari, reagiraju različito kada su joj izloženi.

1. Prikaz slike izložene UV svjetlosti i vidljive razlike u bojama

Još jedan primjer primjene koja može biti korisna u konzervacijskom radu korištenje je UV svjetlosti da se otkrije izblijedjela tinta na nečitkim starim rukopisima.  Multispektralno snimanje koristi UV svjetlost za isti posao. Djelomično se UV svjetlost može koristiti za identifikaciju željezno-galne tinte.

Koja je svjetlost prava?

Naravno, rabeći takav sveobuhvatni pojam kao što je UV svjetlost, ne kazuje sve. UV svjetlost, kao što je prethodno spomenuto, predstavlja elektromagnetski spektar između 10 nm i 400 nm. UV svjetlost i svjetiljke pokrivaju jako ograničeno područje svjetlosti, sa specifičnim radnim učinkom. U konzervaciji je poznato da se UV svjetlost uglavnom primjenjuje na oko 365 nm valne duljine. Zato je većina naših UV baterijskih svjetiljaka i rasvjete dostupna s valnom duljinom od 365 nm (iako imamo i druge).

Što je Woodova svjetiljka?

Woodova svjetiljka dobila je ime po američkom fizičaru Robertu Williamu Woodu koji je izumio postupak za staklo koji jedino propušta UV i IR svjetlost. Metoda proizvodnje UV svjetiljaka promjenila se od njezina otkrića 1903. godine, ali je ime ostalo isto.

UV se također naširoko koristi u muzejima i galerijama izvan konzervacijskih radionica i laboratorija s ciljem otkrivanja sigurnosnih oznaka (na primjer, oznaka pisanih sigurnosnim UV markerom) na vrijednoj imovini ili na novčanicama. UV svjetlost koristi se i u manikuri za tretman noktiju, što je također održiva metoda za neke vrste ljepila i tinte.

Uvijek treba biti oprezan pri uporabi UV svjetlosti i držati se sigurnosnih mjera. Treba nositi prikladne zaštitne naočale, rukavice i odjeću te izbjegavati predugo izlaganje UV svjetlosti.

Izvor: PEL